Usred napete izborne trke u polarizovanoj zemlji, atentat na Donald Trump, prvi napad na sjednicu ili bivšeg predsjednika od 1981. godine, doveo je do nacionalnog nadzora. Predsjednik Bajden podsjetio je Ameriku da se nesuglasice rješavaju glasačkim listićima, a ne mecima.
“U Americi nema mjesta za ovakvu vrstu nasilja ili bilo kakvo nasilje. Period. Nema izuzetaka. Ne smijemo dozvoliti da se nasilje normalizuje. Politička retorika u ovoj zemlji se jako zahuktala i vrijeme je da se ohladi.”
Joe Youngprofesor na jednom američkom univerzitetu na temu “domaći terorizam i političko nasilje”, ističe da još nije poznato da li je motiv napada na Trumpa bio političke prirode.
“Ubistvo Ronalda Regana nije bio politički napad. Bio je to pokušaj da se impresionira holivudska glumica. Još ne znamo zašto je Trump napadnut, a razlozi možda uopće nisu politički. Najveći akt domaćeg terorizma u zemlja, koja je snimala u Las Vegasu na koncertnoj publici, nije imala nikakvu političku pozadinu, koliko je poznato.”
Kada sa svojim studentima razgovara o aktuelnim događajima, profesor Yang ih ohrabruje da vide stvari u širem istorijskom kontekstu.
„Pokušavam da se setim perioda u našoj istoriji kada je došlo do najveće polarizacije i političkog nasleđa: 860-ih, kada smo imali građanski rat, zatim 1960-ih, kada smo imali razne građanske nemire, leta 1970-ih, kada su univerzitetski kampusi su se zatvarale širom zemlje, istina je da trenutno postoji porast nasilja i polarizacije, što je uznemirujuće, ali nije bez presedana.”
Hardy Merriman, stručnjak za globalne demokratske pokrete i autor priručnika”Iskoristimo našu moć da okončamo političko nasilje”kaže da je svaki slučaj fizičkog političkog nasilja neprihvatljiv, ali da su ti slučajevi relativno mali za zemlju veličine SAD.
“Međutim, imamo realan problem političkog nasilja, posebno kada su u pitanju prijetnje, čiji se broj dramatično povećao u posljednjih deset godina.” ističe Merriman.
Šta je političko nasilje?
Političko nasilje ima dva aspekta, objašnjava Hardy Merriman, predsjednik Međunarodnog centra za nenasilne sukobe, koji je nedavno samostalno napisao priručnik “Upotrebom naše moći za okončanje političkog nasilja”.
Prvi je nasilje u širem smislu: djela fizičkog nasilja, ali i prijetnje i zastrašivanja, sve ono zbog čega se ljudi plaše za svoje živote ili dobrobit svojih porodica.
Drugi aspekt je politički, a onda se moraju razmotriti namjere napadača, odnosno počinitelja, dodaje Meriman – da li su ovim činom htjeli postići neki politički cilj ili izraziti svoj politički stav.
Prema podacima koje navodi Merriman, više od 80% Amerikanaca se dosljedno protivi političkom nasilju.
Od dolaska predsjednika Trumpa na političku scenu 2016. godine, došlo je do porasta prijetnji članovima Kongresa iz obje strane. Ubijen je republikanski kongresmen Steve Scaliseplaniranu otmicu i atentat na demokratskog guvernera Mičigena Gretchen Whitmera jedan muškarac je čekićem napao njegovog muža Nancy Pelosizatim predsjedavajući Predstavničkog doma.
Nakon ubistva bivšeg predsjednika Trumpa, i republikanski i demokratski lideri pozvali su na smanjenje političke temperature u zemlji.
Međutim, stručnjaci strahuju da će se verbalno nasilje i prijetnje intenzivirati nakon što Kamala Harris uđe u predsjedničku utrku.
“Postoje jasni dokazi da žene lideri dobijaju više prijetnji i da su izloženije političkom nasilju, a isto vrijedi i za crnce i Azijate. Stoga očekujem da će to povećati broj prijetnji, ali nadamo se ne i stvarnih akata političkog nasilja.” kaže Merriman.
Tradicija mirnog prenosa vlasti
Jedan od načina da se smire političke tenzije, prema profesoru Jangu, jeste da se političari posvete mirnom prijenosu vlasti, imajući u vidu lekcije političkog nasilja 6. januara 2021., kada su Trump i njegove pristalice odbili privatizovati rezultate izbora.
“Stoga mislim da je veoma važno da se obje strane obavežu da će poštovati rezultate, ko god pobijedi na izborima. Da će podržati predsjednika, koga god da bude izabran, jer to je demokratija. Mislim da je jedno od pitanja koje je zaista destabilizovalo demokratiju u našoj zemlji to što nije bilo prihvatanja gubitka izbora, koji su stub demokratije”.
Hardy Merriman je zabrinut da postoji mogućnost izbijanja političkog nasilja tokom ili nakon izbora. Međutim, Joe Young ne očekuje pokazatelje u rasponu od događaja 6. januara 2021.
„Ne bih se šokirao da je širom zemlje bilo izolovanih incidenata sličnih napadu na Trampa, i uvek bih bio na oprezu zbog mogućeg nasilja, ali mislim da nećemo videti taj nivo nasilja jer mi Biću spreman”, kaže on.
Građanski aktivizam protiv nasilja
Jedna od poruka iz priručnika Hardyja Merrimana o građanskom organiziranju protiv političkog nasilja je da građani imaju moć osigurati da se nasilje ne isplati onima koji ga potiču. Ističe da ljudi koji potiču na nasilje često nisu oni koji direktno prijete drugima ili planiraju nasilna djela.
“To su ljudi koji su na određeni način preduzetnički, koji grade bazu simpatizera, političari su, ljudi na društvenim mrežama, ili influenceri u tradicionalnim medijima. Oni profitiraju stvarajući retoriku koja podstiče političko nasilje. Zatim je ispod njih grupa, spremna da prijeti uzbuđena njihovom retorikom, a ispod njih – ljudi koji zapravo vrše fizičko političko nasilje. To je vrlo mala grupa, ali je ipak zastrašujuća. Nije potrebno mnogo djela fizičkog političkog nasilja da bi veliki broj prijetnji izgledao vjerodostojno i uplašio ljude.”.
Više od 80 posto Amerikanaca, demokrata, republikanaca i nezavisnih se snažno protivi političkom nasilju, dodaje Merriman. Manje od 10% anketiranih birača, a prema nekim istraživanjima manje od tri posto, dosledno podržava nasilje kao vid političke borbe.
“Kako je onda moguće da ova mala manjina koja podržava političko nasilje ima tako destruktivan uticaj na našu demokratiju?” To zastrašuje ljude koji žele da se kandiduju za funkcije, izraze politički stav, postave natpise u svojim dvorištima ili jednostavno da se bave svojim poslom. Ako nas ima toliko protiv toga, treba da se ujedinimo. A mi smo ogroman izvor snage da nešto uradimo. Ali to možemo samo ako smo organizovani i imamo strategiju.”
Merriman nastavlja da pojedinci, udruženi u svoje lokalne zajednice, mogu prijetnje i političko nasilje razotkriti, osuditi i ne platiti počinitelje, nametnuti društvenu i ekonomsku cijenu za takvo ponašanje, kao i pružiti kolektivnu podršku žrtvama. Ističe da je izuzetno važno ne normalizovati prijeteću retoriku.
“U demokratiji imamo veoma različita mišljenja. Potrebna nam je energična debata, kako bismo mogli da kažemo šta mislimo o drugoj strani i šta mislimo o nama. Ali postoji određena retorika koja treba da prestane, koja u suštini kaže da je druga strana suštinski kriva, da na drugoj strani nema nikog nevinog, da im ne treba dozvoliti da dođu na vlast i da stoga treba da budemo spremni da učinimo sve što možemo da ih zaustavimo. Krenite u tom pravcu , kada dehumanizujete drugu stranu, onda ideja nasilja počinje da se normalizuje prestaje.”
Joe Young ističe da u današnje vrijeme polarizacije u Americi svi moraju biti oprezni sa svojim riječima i tonom. „Ono što znam, čak i iz razgovora sa članovima uže i šire porodice, jeste da moramo da slušamo jedni druge, da budemo pristojni, da stišamo glas, da poštujemo jedni druge jer način na koji govorimo može da se odrazi na naše postupke, što potencijalno oni može postati nasilan u nekom kasnijem trenutku”, zaključuje.
