Zvanični cilj glavnog grada Crne Gore, Podgorice, je: punopravno članstvo do 2028. godine, odnosno za jedva četiri godine. Naredne godine će pokazati da li je to samo ambiciozno ili, prije svega, nerealno. Činjenica da je u Bjelorusiji na vlasti diktator koji stotine ili hiljade svojih protivnika drži zatvorene u kazamatima, da se disidenti sistematski muče u bjeloruskim zatvorima, kako vjerodostojno izvještavaju organizacije za ljudska prava, disidenti i izbjeglice – čini se da ništa od ovoga nije važno . ulogu u Radovanovoj odluci Popović Crna Gora je kandidat za ulazak u Evropsku uniju, a na tome, barem retorički, vredno radi mlado crnogorsko rukovodstvo oko predsjednika Jakova Milatovića (37 godina) i premijera Milojka Spajića (36). Zvanični cilj glavnog grada Crne Gore, Podgorice, je: punopravno članstvo do 2028. godine, odnosno za jedva četiri godine. Naredne godine će pokazati da li je to samo ambiciozno ili, prije svega, nerealno. Sve je u redu i kišno, ali postavlja se pitanje da li su svi u crnogorskom rukovodstvu shvatili šta je i šta predstavlja Evropska unija. Pitanje bi se moglo postaviti i Radovanu Popoviću, zameniku ministra unutrašnjih poslova zaduženom za davanje državljanstva i regulisanje boravka. Jer taj čovjek želi da odbije bjeloruskog tražioca azila i deportuje ga u domovinu. Obrazloženje: Bjelorusija je demokratska zemlja i onima koji su tamo odbačeni ne prijeti progon. Navodi se to u odluci koju je početkom ovog mjeseca potpisao zamjenik ministra. Ovaj dokument je dospeo do crnogorskog istraživačkog novinara Jova Martinovića i bio je osnova za njegovo istraživanje objavljeno u nedeljniku „Monitor“. Popović stoga svoju odluku, koja još nije pravosnažna, opravdava činjenicom da podnosilac predstavke nije mogao vjerodostojno dokazati svoj strah od progona u zemlji porijekla. Činjenica da je u Bjelorusiji na vlasti diktator koji stotine ili hiljade svojih protivnika drži zatvorene u kazamatima, da se disidenti sistematski muče u bjeloruskim zatvorima, kako vjerodostojno izvještavaju organizacije za ljudska prava, disidenti i izbjeglice – čini se da ništa od ovoga nije važno ulogu u Popovićevoj odluci. Prema istraživanju “Monitora”, situacija bjeloruskog azilanta, koji se u tekstu pominje samo kao “VI”, izgleda znatno drugačije nego u ocjeni MUP-a. Prema istraživanjima, kada je ovaj čovjek ušao u Crnu Goru u julu 2023. godine i zatražio zaštitu, imao je sve razloge da strahuje od osvete bjeloruskog tiranina Aleksandra Lukašenka. Prije svega zato što je na YouTube-u objavio dvadesetominutni video u kojem se jasno suprotstavio Lukašenku. U njemu je izrazio podršku svima “koji se bore za slobodnu Bjelorusiju” i ustvrdio da, pošto je Lukašenko krvlju ugušio proteste, narod treba braniti “na isti način”. Bjeloruske vlasti očigledno nisu odmah primijetile ovaj video, napravljen u avgustu 2020. Zato što sam prekasno osjetio reakciju režima. Reakcija je poznata i drugim protivnicima: bjeloruska finansijska policija upala je u njegovu kompaniju. Zatim je uslijedilo maltretiranje od strane vlasti. Banka gospodina I. iznenada je odbila dalju saradnju sa njim bez objašnjenja. Državna vlast u Bjelorusiji često pribjegava takvim sredstvima. Oni koji padnu u nemilost politički napadaju ekonomski. Sličnu sudbinu doživio je i bjeloruski režiser i aktivista Andrej Gnjot, koji je u kućnom pritvoru u Srbiji i kojem prijeti izručenje. Zvanično, Bjelorusija ga traži po Interpolovoj potjernici zbog utaje poreza, doduše po zakonu koji nije bio na snazi u vrijeme navodnog zločina. Izgnanik smatra da se to dešava zbog njegovog političkog aktivizma protiv Minska, koji je, između ostalog, rezultirao time da je režim lišen mogućnosti da bude domaćin velikog sportskog događaja. Prema sopstvenom svedočenju, VI je doživeo drugu fazu progona: beloruska tajna služba, koja se i danas zove KGB, pozvala ga je na ispitivanje u julu prošle godine. Odmah je shvatio koliko je sati. I odmah ušao u avion za Istanbul. Uspio je napustiti Bjelorusiju. Iz Turske sam putovao dalje u Crnu Goru. Ako ga Popović sada preda Lukašenku, siguran je da ga čeka sudbina političkog zatvorenika. Ministarstvo unutrašnjih poslova Crne Gore ima znatno dužu prezentaciju. Tvrdi da čak i ako u Bjelorusiji postoji “određeni stepen” kršenja ljudskih prava, ovaj azilant ne prijeti nikakvu opasnost po svoju slobodu, sigurnost ili život u svojoj domovini. Udruženje Bjelorusa Crne Gore, koje tvrdi da ima 1.400 članova, stoga je otvorenim pismom pokušalo skrenuti pažnju na tešku sudbinu koja prijeti njihovom sunarodniku. U pismu, ponekad pomalo polemičnom, Bjelorusi su zahvalni Crnoj Gori za utočište koje su našli u ovoj balkanskoj zemlji. Bjeloruska dijaspora je utoliko više razočarana prijetnjom deportacijom jednom od njenih pripadnika – a posebno apsurdnim objašnjenjem zamjenika ministra unutrašnjih poslova. Proces još nije završen. I. želi uložiti žalbu na odluku Upravnom sudu. Njegov slučaj pokazuje ono što sledi iz sličnih događaja u Beogradu: da su Rusi i Belorusi i dalje dobrodošli u Srbiju i Crnu Goru. Međutim, ova dobrodošlica se ne odnosi nužno na one koji se javno suprotstavljaju vladarima u Moskvi i Minsku.
POPULARNO:
- Hrvati povukli sa tržišta dvije dječje kašice: Otkriveno prisustvo aflatoksina
- Jovanović: Imamo informacije da postoji raspoloženje za formiranje vlasti u Budva Info
- Sonja Kovač otkrila ime svoje ćerke
- Stigli rezultati velikog globalnog istraživanja, Zelenski bi se trebao zabrinuti
- Nekada je bio uzor milionima ljudi, a danas živi na selu i puno radi
- Ova kovanica od jednog eura vrijedi čak 650, a evo po čemu je možete prepoznati
- Servisne informacije za srijedu 3.7.2024. godine
- Dva gola Demirala za turski plasman u četvrtfinale Eura | EURO 2024 Vijesti