Brčko distrikt kao projekat međunarodne zajednice zaista je primjer suživota i sloge a to se može vidjeti kroz više primjera u samom Brčko distriktu BiH. Jedan od tih primjera sužiuvota jeste i zamjenik predsjednika skupštine Brčko distrikta BiH IVO FILIPOVIĆ koji je u nesretnom ratu 1992-1995 obnašao funckiju ratnog dozapovjednika 108 pješačke HVO brigade. Kao što vidimo u ovom prijmjeru kao i mnogi u odbrani Bosne i Hercegovine pucalo se na druge narode odnosno agresore BiH međutim to kao i prokleti rat je iza nas.
No sada IVO FILIPOVIĆ umjesto automatskog oružja u ruci kao sa priložene fotografije on puca zakonima odnosno demokratijom i to rame uz rame uz sve druge narode BiH odnosno Brčko distrikta BiH gdje su u ratu su pucali jedni po drugima. No IVO FILIPOVIĆ nije jedini koji ima ratne zasluge u Skupštini Brčko distrikta, postoji još bivših ratnih boraca koji danas obnašaju funkcije zastupnika u Skupštini. U nastavku prenosimo arhivski ratni intervju sa IVOM FILIPOVIĆEM tada ratnim dozapovjednikom 108-me pješačke brigade HVO.
RAZGOVOR S IVOM FILIPOVIĆEM RATNIM DOZAPOVIJEDNIKOM 108. PJEŠAČKE BRIGADE HVO (1995.)
NOVE RAVNE: G. Filipoviću, na početku smo ovoga našeg razgovora, u povodu posljednje, najnovije četničke ofenzive na Boderištu. Radi se o izuzetno krupnom i značajnom događaju, ne samo za našu Brigadu već i za sve nas koji smo ostali, živjeti i raditi u općini Ravne – Brčko. Nas bi zanimalo na početku i za uvod, da nam kažete, kojim oruđima su nas najviše tukli i kako smo im mi uzvraćali, kako bi tu situaciju što bolje oslikali?
IVICA FILIPOVIĆ: Čime su nas udarali?… ovo je njihov već peti pokušaj da probiju našu crtu u pravcu Boderišta. Čime su udarali? Bolje reći čime sve nisu udarali, je l’ !!! za ovu, očito dobro planiranu, ofenzivnu akciju – a to je vidljivo iz toga, da su oni već bili formirali i Taktičku grupu na tom terenu – imali su na raspolaganju tenkove, haubice, minobacače svih kalibara, patove, ose, zolje, ručne bacače, itd. Naravno, svim tim što sam nabrojao, oni su nas i tukli. Interesantno je da nisu tukli po dubini teritorija, uglavnom, ti su napadi ispoljeni po crti obrane naše bojišnice, na dijelu od kojih 400-500 metara.
![](https://times.ba/wp-content/uploads/2021/03/IVO-1.jpg)
Na nas je ispaljeno nekoliko tisuća granata! „Sitnog zrna“, ako mogu slobodno procijeniti, nije sigurno ispod 500 tisuća. Ali, kad smo uspjeli vratiti ta okupirana područja, tada su počeli tući i po civilnim ciljevima. Na takav način smo u Boću imali i jednu žrtvu – smrtno je stradala jedna starica. Važno je napomenuti da su četnici pokušali izvršiti proboj u dva pravca: u pravcu tog već famoznoga rova „Vukovar“, i u pravcu Iličkova. Tamo je i padalo najviše granata?
Oni su, ustvari, prvu žestoku vatru otvorili u pravcu Iličkova, kad se pojavila i neprijateljska pješadija, tj.njihovi izviđači. Čim smo uočili te izviđače, odmah smo blokirali taj dio, iako je kasnije težište artiljerske vatre kao i djelovanje neprijateljske pješadije bilo usmjereno u pravcu rova „Vukovar“. Ne bi smjeli zaboraviti ni to da su oni u ovaj akciji upotrijebili elitne jedinice koje su im stajale na raspolaganju, a koje se, i inače, kreću po ovom posavskom ratištu. Bili su tu Arkanovci, Pešini zločinci te Mauzerovi panteri (iz Bijeljine), pa čak i neke jedinice iz Valjeva.
![](https://times.ba/wp-content/uploads/2021/03/IVO-2.jpg)
![](https://times.ba/wp-content/uploads/2021/03/IVO-3.jpg)