Da li su metalci postali endemična vrsta u Beogradu? Onaj ko je veče proveo u sali Amerikana beogradskog Doma omladine tokom drugog po redu Belgrade Metal Festa, sigurno nije mogao da tvrdi tako nešto. Iako je posećenost, svakako, mogla biti i veća, pogotovo sa early bird cenama karata koje su, u odnosu na ponuđeni program, bile sve samo ne prohibitivne, petstotinak pravih fanova proslavilo je pripadništvo metal zajednici uz kvalitetan, domaći težak zvuk. Ideja je odlična, realizacija tehnički solidna, a bendovi usvirani – da li je išta više i potrebno?
Najmlađa u pogledu staža na sceni, a shodno tome i najgladnija ekipa, Mogila Deathcult su sve što se očekuje od dobrog, tradi-modernog death metal razbijanja. Stigijanskog zvuka, izvajanog na relaciji Entombed-Cruciamentum, oni su srednje brzim korakom gacali kroz guste, močvarne predele, drobeći bubne opne moćnom, nisko naštelovanom vrteškom koncentrisanih gitara. Novi EP, ni nedelju dana star, je u živom izdanju zvučao daleko masivnije nego što se očekivalo.
Dok je animirani frontmen Stefan rigao svoj zlobnu hvalu smrti, braničevski kult nije posustao čak i kada im je, pri kraju seta – kada je na red došla ona obavezna, „ljubavna“ – zvuk nakratko pregoreo, ostavivši im da iznesu svoju priču do kraja, bez pomagala u vidu skupi koncertnih zvučnika. U inat svim skepticima, čak i na sirovo, Mogilaši su ta dva minuta spržili istom veštinom, bukvalno provocirajući izloženu publiku da traži još.
![Violent Chapter | Balkanrock.com Galerija fotografija izdvajamo Belgrade Metal Fest Dom Omladine Beograd The Stone Infest Consecration Violent Chapter Kolac Mogila Deathcult](https://balkanrock.com/wp-content/uploads/2024/06/1-1.jpg.pagespeed.ce.nrAdatvPCu.jpg)
Ali nema se vremena, te na red uskoro dolaze veterani domaćeg modernog metalcorea, Violent Chapter. Najtvrdokornije glave, spremne da otpišu sve što ne pripada spektru ekstremnog metala sa velikim M, u ovom su slučaju mogle samo da priznaju poraz – Violent Chapter od 2000-ih prže isključivo onaj core, čija je etika isključivo metalska. Napeti rifovi, pregršt blast beatova i pomalo gitarske disonance približili su atmosferu prave urbane distopije.
Odrešenih ruku, vokalista Miloš nije dugo čekao da obavesti publiku da su sve tekovine hardkor scene – circle pitovi, moshovanje, stagediving – ne samo dozvoljeni, već itekako poželjni. Otelovljujući ulogu lica benda na najbolji način on je držao publiku konstantno na udici, i to ne samo snažnim vokalom i žustrim pokretima, već i obraćanjem između pesama. Dve gitare su, odsluživši zajedno sa inzistentnim blastbeatovima svoju ritmičku dužnost prema svim zapovestima hardcorea, ispunile prostor verovatno najkonzistentnijim zvukom za veče, učinivši da, u celosti, nastup proleti za tili čas. A i kako drugačije sa frontmenom koji na sceni živi svoju ulogu?
![Infest | Balkanrock.com Galerija fotografija izdvajamo Belgrade Metal Fest Dom Omladine Beograd The Stone Infest Consecration Violent Chapter Kolac Mogila Deathcult](https://balkanrock.com/wp-content/uploads/2024/06/2-1.jpg.pagespeed.ce.6-UXGPZjJS.jpg)
Pored toga što su bili sledeći na spisku, Infest su takođe jedni od glavnih ideologa ove manifestacije, što je Vandal, veteran domaće metal scene, jasno poručio tokom svojih strasnih apela na nepokolebivo jedinstvo metal zajednice. Iako možda ne za svačiji ukus, bendu se ne može poreći da, svesni njegove uloge kao vezivnog principa jedne scene, sviraju pravi, stari, beskompromisni – metal.
Kada se na gramofonu vrti njihov najsvežiji album – a uzgred, većina bendova poneli su bar neki opipljivi relikt za kolekcionare tvrdog saunda – Infest se lako da opisati kao domaći odgovor sastavima poput Vader. Na sceni je, doduše, potpuno druga priča, jer kada njihov haotični vihor uzme maha, sve daleko više podseća na kultnu kanadsku mešalicu Blasphemy, sa sve nerazgovetnim solažama, svojeglavim bubnjevima, te vokalom koji bi se osećao kao kod kuće na nekom grindkoraškom sedmoinčnom kultu. Uz sve to tu su i nedvosmislene black metal konotacije – postavljanje ruku na verne „sekire“, tako da nalikuju obrnutim krstovima; sve, samo ne fino obraćanje sladokuscima organizovane religije; te nazubljena tremola, kojima će iste kasnije da žvaću. Sve u svemu, metal kao stil života nagrađen, sa čitava dva munjevita bisa.
![Consecration | Balkanrock.com Galerija fotografija izdvajamo Belgrade Metal Fest Dom Omladine Beograd The Stone Infest Consecration Violent Chapter Kolac Mogila Deathcult](https://balkanrock.com/wp-content/uploads/2024/06/3-5.jpg.pagespeed.ce.mhrTR0QWxI.jpg)
Ako se za nekoga i može reći da večeras nije bio u top formi, to su verovatno Consecration. Stara artiljerija – masivna kucalice „Aligator“ i „Somna„, zajedno sa stereo-sanjivom „Cimet“ – naravno, nije nagoveštavala preokret u nastupu. No, kako su stvari odmicale prema novijem materijalu iz repertoara post-rocka, stvari već nisu tekle kao po loju.
Činilo se da je, u novoj stvari na čelu sa gostujućim vokalom Aleksandre Gegović, kroz splet glasova sipilo nervozno podrhtavanje. Dok je stvari na okupu držala repetitivna ritmička pozadina, njen, i vokal frontmena Danila su se, u nameri da uspostave eteričnu atmosferu jednostavnim, rastućim napevom, konstantno spoticali sami o sebe, učinivši da konačni rezultat ne zvuči toliko ubedljivo koliko bi se htelo. Dodajući na to i vreme utrošeno na rešavanje nekih tehničkih nesuglasica koje ih je koštalo jedne pesme, čini se da je bend te večeri prosto upisao nastup na festivalu, a da promocija novih pesama i solo koncert njihove fanove tek čeka.
S druge strane, kolegijalno, zbog kašnjenja programa, po završetku nastupa na razglasu su pustili još uvek neobjavljenu akustičnu baladu koja se dostojno uklapa u repertoar benda – baš kao i njihov novi bubnjar Aleksandar Maksimović (The Father of Serpents, ex-Tibia), čija je tačnost obeležila poznate numere benda.
![The Stone | Balkanrock.com Galerija fotografija izdvajamo Belgrade Metal Fest Dom Omladine Beograd The Stone Infest Consecration Violent Chapter Kolac Mogila Deathcult](https://balkanrock.com/wp-content/uploads/2024/06/4-1.jpg.pagespeed.ce.aWbixd2glb.jpg)
Najavljujući svoj dolazak atmosferičnim uvodnim komadom, legende i najvažnije ime domaće black metal scene, The Stone, gurnuli su bez ikakve moralne dileme svih petstotinak duša u svoj bespovratni „Kamenolom„. U punom sastavu sa sekiranjem Kozeljnika i INIMICVSa, grdni Glad je gordo koračao po sceni, ništujući sve pred sobom rukama i glasom, dok je u neživot prevodio zreli zvuk benda, u razvoju još od ključne ploče, „Golet“ (2011, Folter Records).
No, dobro je poznato da je čar u staroj sirovini. U nekoliko navrata za veče, The Stone su se ogrešili o numere sa, za scenu formativne „Закон Велеса“ (2004, Solistitium Records), koja je u martu napunila 20 godina. Stare borbene himne, brazdeći granicu između rezignirane melanholije i fatalne agresije, već tada su sadržale ono otrovno jezgro, koje je sada na sceni bilo u punom cvatu. Tako, i pored objektivne naivnosti, „Za korak paklu bliže“ ostaje jedan od najboljih i najautentičnijih izraza u domaćem black metalu, sadržeći neke od najgorčijih rifova za celo veče.
Naziv pesme je nedvosmislen – sekući s godinama duboko, da dublje ne može, The Stone su do tančina usavršili scenski nastup, iako je čudna maska, kojom je o koncu seta svoje sablasno lice zaodenuo Glad, zapravo samo otupela njegovu harizmu i oslabila odnos sa publikom. No, ovo nije ni blizu dovoljno da pokvari opšti fantastičan utisak od autentičnog – našeg – crnog metala. Ko nije pokupio nova Drakkar Records digipak reizdanja, grdno se prevario.
Neminovna je sudbina poslednjeg benda na listi – sala se, po završetku onoga što su mnogi smatrali glavnim nastupom, brzo praznila, ostavivši nešto više od četvrtine najvernijih fanatika da slušaju furiju bogohulnog nasilja, Kolac.
Zemunci, stasali u uslovnim okvirima druge generacije black metala, drže se istog puta već skoro dvadeset godina, cepajući istreširano crnilo kontra svim trendovima scene. Iako su, prema poslednjim intervjuima, konačno popustili u pogledu svog tvrdokornog konzervatizma u pogledu striming servisa, ovo se nikako nije odrazilo na muziku. „Na kolac ih nabijte!“ – poruka, koja svedoči rafalčini rifova prosto ne može biti jasnija.
Praktično isključivši sve hladne boje iz osvetljenja, Zlorog, poznat po svom neobičnom stilu režanja negde između screama i growla, se zajedno s ostatkom benda kupao u crvenoj, đavolskoj svetlosti. I pored mestimičnih tehničkih kikseva, kada se na trenutke gubio zvuk ritam gitare i vokala, njihove numere, daleko jednostavnije i jasnije segmentirane, idealno su uključile publiku u akciju, što je kulminiralo sveopštim navijanjem u završnom delu ilustrativne „Zauvek crni„.
Uspešan u skoro svakom smislu, drugi beogradski festival metala još jednom je učvrstio reputaciju jednog respektabilnog regionalnog događaja, koji zaslužuje serijalizaciju. Na jednom mestu gde žanrovska varijacija itekako ima smisla, njen se potencijal iskoristio u potpunosti, i to uz odličan zvuk i prave metal fanove koji su sve prisutniji na ovakvim dešavanjima. Na sve to, u narodu se često kaže, treća sreća. Stoga – do sledeće godine!
!function(f,b,e,v,n,t,s)
{if(f.fbq)return;n=f.fbq=function(){n.callMethod?
n.callMethod.apply(n,arguments):n.queue.push(arguments)};
if(!f._fbq)f._fbq=n;n.push=n;n.loaded=!0;n.version=’2.0′;
n.queue=[];t=b.createElement(e);t.async=!0;
t.src=v;s=b.getElementsByTagName(e)[0];
s.parentNode.insertBefore(t,s)}(window, document,’script’,
‘https://connect.facebook.net/en_US/fbevents.js’);
fbq(‘init’, ‘299221612133385’);
fbq(‘track’, ‘PageView’);