Iz svega što se može čuti i vidjeti nije jasno kuda Balkan ide, mišljenja je sveučilišna profesorica i političarka iz Hrvatske Vesna Pusić, koja je napravila listu koju je nazvala “priča o malim tragedijama”, a odnosi se na svih šest država Zapadnog Balkana, okruženih teritorijom Evropske unije, ali koje nisu još članice.
Lista propuštenih šansi
– To je lista propuštenih šansi. Za tih šest zemalja okruženih EU u 25 godina postoji barem jedno razdoblje kad su se prepreke, koje se danas čine nepremostvima, mogle preskočiti i riješiti relativno jednostavno i kad su te države, ako ne ući u EU, mogle napraviti dramatičan napredak. To nije bilo prepoznato ili prihvaćeno od političkih lidera. U međuvremenu, neki od tih lidera su sišli sa scene, a neki koji su prije 10-15 godina bili apsolutno neupitno proeuropski, postali su antieuropski, govori Pusić i dodaje da su među njima Milorad Dodik i Aleksandar Vučić.
Pusić je uvjerena da su Vučić i Srbija najveći problem Zapadnog Balkana. Utjecaj i političke aspiracije Srbije za stvaranje srpskog sveta pod snažnim su utjecajem i podrškom Rusije.
– EU daje novce, a Rusi ostvaruju utjecaj. Bila sam u dvorani u Bruxellesu kad je Srbija, prije točno deset godina, započela pregovore o članstvu u EU. Podrška članstvu u EU u Srbiji je tada bila 70-80 posto. Vučiću nije padalo na pamet u to vrijeme da testira tezu da Srbiji nije mjesto u EU, jer evropski projekt može uspjeti samo ako postoji snažni pritisak odozdo, od građana. U to vrijeme je bilo moguće napraviti jedan bitni korak naprijed. Prije deset godina pristup EU je bio, što se tih šest država tiče, da treba dobiti Srbiju da uđe u EU, a svi ostali će je onda slijediti, kaže Pusić i dodaje da je to bilo logično, jer je Srbija potencijalno najveći destabilizator.
Ako se Srbija stabilizira kao funkcionirajuća demokratska država, to je dobro za sve. Ali snažan utjecaj Rusije na Srbiju je učinio svoje. Prema istraživanju objavljenom prošle jeseni, Srbija je imala 38 posto podrške članstvu u EU. Više ne postoji pritisak od građana. Pusić dodaje da je došlo i globalno do jedne vrste tzv. privatizacije politike, misleći da su interesi zemlje i nacije postali podređeni privatnim interesima male političke elite, a vrlo često i jednog lidera.
– Možete pratiti jasnu korelaciju između stjecanja bogatstva na vlasti i ljubavi prema Vladimiru Putinu, govori Pusić.
Patrijarh Porfirije, dok je bio mitropolit zagrebaško-ljubljanske i cijele Italije, u Zagrebu je slovio kao prozapadni orijentiran. Otkako je postao patrijarh, gledamo ga kao desnu ruku Vučićeve politike.
– Sadašnji patrijarh Porfirije je bio rockstar u Zagrebu. Organizirao je diskusije raznomišljenika, bio je dio salonske zagrebačke kulture i mnoge moje prijatelje, pa i rođake je šarmirao. Pokazao je da je vrlo vješt političar, samo su mu politički ciljevi nažalost retrogradni, kazala je ona.
Na sarajevskom plenumu na kojem je Pusić učestvovala bila je zanimljiva rasprava o ovoj temi – politika, religija i (zlo)upotreba religije.
– Ne radi se o političkoj upotrebi religije, nego se radi o političkoj upotrebi historije u kojoj sudjeluje crkva, tačnije aktivni je učesnik zloupotrebe historije i aktivni učesnik politike, ističe Pusić.
Milorad Dodik je također bio na plenumu, no u Rusiji, u Sankt Peterburgu.
– Milorad Dodik danas ima vrlo destruktivnu ulogu, uspio se pretvoriti u možda značajnijeg Putinovog saveznika na Balkanu od Vučića. I na neki način se uspostavio kao kriterij srpstva. Upravo on diktira tu Blut und Boden agendu, dakle, agendu krvi i tla, Beogradu, što je skoro nezamislivo, ali u svojoj najbližoj relaciji sa Putinom se uspio na taj način postaviti, što nije mali uspjeh. On je pronašao svog zaštitnika u Putinu i cementira tu zaštitu. On nije spreman za rat u doslovnom smislu riječi, kazala je Pusić.
Dodaje i da Bruxelles razumije ulogu Milorada Dodika na Balkanu. Primjer je Njemačka. Rezolucija Ujedinjenih nacija o genocidu u Srebrenici za njih je bila prekretnica.
– Taj Dodik nije isti Dodik od prije 10-15 godina. I sa tim ranijim Dodikom, da je bilo pameti, energije i strategije se dalo vjerojatno nešto suvislo dogovoriti, riješiti, što bi Bosnu i Hercegovinu pomaklo naprijed i prema jačanju institucija države, demokratskoj infrastrukturi. Sa današnjim Dodikom to više nije moguće jer njegov zaštitnik više nije Wolfgang Petritsch ili EU. Njegov zaštitnik je Vladimir Putin, smatra Pusić.
Nakon posljednjih izbora u BiH zaista je primjetan angažman premijera Hrvatske Andreja Plenkovića u pomoći našoj zemlji da dobije zeleno svjetlo za otvaranje pregovora sa EU.
– Hrvatska je tu, Plenković u prvom redu, u nekoj čudnoj poziciji. On je dovoljno politički inteligentan da razumije da je u hrvatskom sigurnosnom i svakom drugom interesu da BiH bude funkcionalna, stabilizirana, funkcionalna država. On u svojoj stranci i među svojim biračima ima i ekstremističke dijelove i mislim da je upotrijebio intervenciju visokog predstavnika kao argument da je to kraj hrvatskog angažmana na priči oko Izbornog zakona BiH. On je to tako prezentirao u javnosti. HDZBiH to nije tako prihvatio. Preko te blokade se nekako proći mora, na kraju će se morati i osmisliti neke promjene Ustava BiH, govori Pusić.
Metodologija pregovora o članstvu u EU je promijenjena i sad se prvo otvaraju poglavlja za pravosuđe i ljudska prava i zadnji se i zatvaraju. No, kada će Evropa konačno otvoriti pregovore s BiH?
– Procedura ide tako da će EU tražiti sve podatke kako bi mogla formirati tzv. avis (mišljenje). Temeljem toga što dobije od BiH, formira mišljenje koje je uvod u pregovore. U tom mišljenju se onda kaže ovo ne funkcionira, treba se modificirati, promijeniti. Tu su navedene promjene koje je potrebno napraviti prije nego što krene harmonizacija sa konkretnim zakonima. Sve u tom mišljenju se odnosi na funkcioniranje države, naglašava Pusić.
Božiji blagoslov
Svijet ide udesno, ali i dalje očekuje pobjedu Joea Bidena na američkim izborima.
– Ne može se reći da je američka politika prema regiji baš bila dobra, ali je bila Božiji blagoslov prema Donaldu Trumpu. Bojim se da bi sa Trumpovom politikom zaista bilo jako opasno u ovoj regiji i da bi se sukob vrlo lako mogao isprovocirati, kazala je Pusić.
Za dalji napredak postoji još jedan problem koji se ne dešava samo BiH, kombinacija zavisti i nedozvoljavanja da se iko iz tvoje čaršije istakne i bude zaslužan za nešto dobro.
– Ovdje treba još uspostaviti te temeljne institucije i okvire i ovi ljudi koji su se prihvatili politike, relativno mlada grupa – govorim o Našoj stranci i strankama trojke – naravno, ima sto stvari koje im se mogu prigovoriti, ali su malo gurnuli zemlju naprijed. Oni nisu na ispitu iz etičke čistoće. Oni su na ispitu iz političke sposobnosti. A politička sposobnost se uvijek mjeri rezultatom, kazala je za kraj Pusić.
