- Ovo je zaista poseban trenutak za sve nas jer je sa nama po svemu posebna ličnost. Gojko Berić je najstariji živi aktivni novinar u BiH, čovjek koji u osamdeset i petoj godini piše redovno kolumne za najstariji dnevni list u našoj zemlji. Takvih ljudi ne postoji puno, ne samo kod nas već ni u široj regiji, pa ni u svijetu. Kada kažem da je ovo poseban trenutak, mislim prije svega da se on sada pojavljuje sa romanom koji je jednostavno briljantan, sa jednom dugom pričom koja je po mom mišljenju potpuno filmska priča. Ona počinje i ona je u granicama socijalističke Jugoslavije. Počinje kada se ta država stvara, a okončava kada ona nestaje, istakao je Kontić.
Gojko Berić je, govoreći o svojoj knjizi, kazao da je još kao dječak maštao o tome da postane pisac.
- Iako sam šezdeset godina ostao u novinarstvu, nikad se nisam oslobodio te mašte da napišem roman. Prilikom rada na ovoj knjizi ostao sam vjeran svom novinarskom zanatu, opservirao sam događaje oko sebe, bilježio sam ih, ostali su mi u glavi mnogi događaji do današnjeg dana. Ja sam sebi rekao da ću pisati kao što piše novinar, pisaću svoja sjećanja opisujući te događaje. I tako je to i bilo. Nisam imao namjeru da pišem literaturu, niti ja znam to šta je razlika između dobrog novinarstva i dobre literature. Dobro pisanje je uvijek dobro pisanje, rekao je Berić.
Autor je još dodao da je počeo da piše u vrijeme pandemije, te da su okolnosti bile vrlo nepovoljne, ali da je bio uporan u tome da istraje u radu.
- Knjiga se sastoji od dva poglavlja, jedno je o mom djetinjstvu i odrastanju u Mostaru, drugo o Dubrovniku i mojim srednjim godinama, a povezuje ih jedna ličnost. Ono što ovu knjigu čini romanom je potraga za mojim drugim, nebiološkim ocem. A zašto je to tako, piše u knjizi. Dakle, tragao sam za nekim drugim ocem i ja ga vidim u jednom slikaru kojega sam upoznao u Dubrovniku. Ali to je bila velika zabluda, jer se ispostavlja da je i taj čovjek imao nesretno djetinjstvo kao i ja i da on nije bio uspješan ni muž, ni otac i da su ga svi napustili. I da on ne može, ni kad bi htio, biti zamjena za mog oca. Ono što sam bio siguran, iako se proces rada na ovoj knjizi odužio, jeste da ova knjiga nije dosadna. A da li je ona literatura, o tome nisam vodio računa, niti sam se prilagođavao toj dilemi. Na kraju se taj krug zatvorio, ta moja dječačka želja da budem pisac se ostvarila, ali je ova knjiga ipak utemeljena na novinarstvu, koje je meni omogućilo da savladam taj težak zanat pisanja, naglasio je Berić.
/* Make first three paragraphs of every post bold */
.post-content > p:nth-of-type(-n+4) {
font-weight: bold;
}