Whitaker bi nastavio da zaradi nadimak “Snakeman of India” i proveo više od šest decenija posvećen istraživanju i očuvanju reptila. Napisao je nekoliko knjiga o zmijama, predvodio spasilački program protiv otrova i pokrenuo stanice za istraživanje divljih životinja širom zemlje.
Njegov terenski rad sa zmijama i krokodilima na kraju je doveo do njegovih napora za očuvanje kako bi pomogao u spašavanju indijskih prašuma.
Sljedeći intervju je uređen radi dužine i jasnoće.
Whitaker: Počeo sam kao vrlo mlad momak u sjevernoj državi New York, prevrćući kamenje i pronalazeći bube i ostalo, sve dok nisam našao zmiju, a to je bila ljubav na prvi pogled.
Tada je zaista počelo. Ali moram kriviti ili zahvaliti svojoj majci kada sam prvi put donio zmiju kući. Rekla je, ‘vau, kako je lijepo.’ A sada, koja bi majka to uradila? Ne mnogo.
Onda, kada se moja majka udala za Ramu Chattopadhyaya i kada smo se preselili u Indiju, to je bilo nešto što mi je otvorilo svijet. Možete li zamisliti osmogodišnjaka koji stiže u Bombaj i može otići u džungle Indije? Ovo su snovi koje sam sanjao kada sam bio mali, koji su oživjeli.
Whitaker: Herpetolog je čudna osoba koja proučava gmizavce. Najveći dio svog rada koncentrisao sam na zmije i krokodile, ali me jako zanimaju svi ostali… kornjače, gušteri i naravno vodozemci, žabe i krastače.
Ovo radim oduvek, još od svoje četiri godine kada sam ubrala svoju prvu zmiju. (1960.) Išao sam na koledž u Ameriku, ali sam pao. Onda sam dobio posao u Miami Serpentariumu i radio za ovog gospodina (Bill Haast) koji se s najvećom lakoćom bavio kraljevskim kobrama i vadio njihov otrov.
To je bio dio ljubavne afere koju sam stvorio za kraljevske kobre. Ali oduvijek sam žudio da se vratim u Indiju i odem u Zapadne Gate, gdje sam znao da još uvijek žive kraljevske kobre, i da počnem da ih proučavam.
Godine 1969. postavio sam prvi zmijski park u Indiji, Madras Snake Park. I naučili smo više o ponašanju kraljevske kobre i njihovom divnom načinu života nego što je iko ranije znao.
Whitaker: Mislim da se nikada nisam uplašio zmije. Ponekad sam se plašio da radim gluposti. Vidio sam crnorepu (zmiju) kako nestaje u žbunju, i pomislio sam, ‘ah, velika pacovska zmija.’ I zaronio sam na njoj, tipičnom fudbalskom opremom, uhvatio je za rep i odjednom se ova zmija sa kapuljačom diže iznad mene i ja sam podigao pogled i rekao, ‘o ne, mislim da sam uhvatio pogrešan rep.’ I pustio sam to. Bila je to kraljevska kobra, prva koju sam ikada pronašao. Bilo je strašno. Ok, ponekad se bojim.
Whitaker: Irule su aboridžinsko pleme ovdje u južnoj Indiji. Njihova stručnost je pronalaženje i hvatanje zmija, a njihova specijalnost (bila je) hvatanje zmija za njihovu kožu. Ali ponestalo im je načina da zarade za život jer je industrija zmijske kože bila zabranjena (1972.). Tako da smo zajedno smislili ideju da osnujemo zadrugu za otrova Irula zadruga hvatača zmija, pri čemu bi hvatali zmije iz divljine, izvlačili otrov, a zatim pustili zmije natrag u divljinu. I otrov, korišten je za pravljenje anti-otrova da bi se spasili milioni života.
Whitaker: Do nedavno, zaista nismo znali koliko ljudi strada i strada od zmija. Centar za globalna zdravstvena istraživanja i Univerzitet u Torontu počeli su to raditi Studija o milionima smrti. I ja sam koautor dva glavna rada nastala iz ove studije, i ispostavilo se da blizu 50.000 ljudi zapravo svake godine u Indiji ubijaju ugrize zmije.
Sada kada znamo cifru, trenutno radimo veoma naporno na obrazovnom programu, koji je širom zemlje, pokušavajući da naučimo ljude kako da izbegnu zmije i da izbegnu ugrize. Prilično je jednostavno: noću kada šetate, koristite svjetlo. Kada spavate, koristite mrežu protiv komaraca. Ljudima govorimo kada rade u polju, kada se bave poljoprivredom, da koriste štap. Ne koristite golu ruku jer bi tamo mogla biti zmija. Dakle, to je samo edukacija ljudi. Ovo su jednostavne metode.
Whitaker: Moje rane godine formiranja nisu bile previše orijentisane na očuvanje. Bio sam klinac sa pištoljem, izlazio sam tamo i umjesto da budem promatrač ptica, bio sam strijelac u ptice.
Prelazak iz lovca u čuvara prirode dogodio se (70-ih godina) kada sam shvatio da su stvari ovdje stvarno izmakle kontroli, a krokodili su do tog vremena gotovo iščezli. I zaista smo morali nešto učiniti po tom pitanju.
Shvatio sam da ako ne uđem u konzervaciju, neće ništa ostati. Postavio sam terenske stanice zajedno sa svojim kolegama i one su magnet za ljude koji žele da se upuste u rad sa reptilima. I imali smo desetine i desetine ljudi koji su se sada ispostavili kao neki od najvećih zaštitnika prirode u Indiji koje možemo nazvati diplomcima ovih stanica.
Whitaker: Ljudi će me pamtiti, sviđalo se to vama ili ne, kao zmijskog čudaka. Ali divno je pomisliti (na) uticaj koji sam imao ili koje su naše organizacije morale da izazovu ovo neverovatno duboko interesovanje za nešto čemu su se ljudi rugali ili od čega su bežali celog života, ali sada odjednom, hej, oni su zanimljivi , oni su hip, oni su in. Zmije vladaju!
I divno je shvatiti da su desetine, ako ne i stotine mladih ljudi nastavile da rade divan posao sa reptilima. To je jednostavno divno.
Datum i vrijeme objave: 2024-05-17 13:48:39
POPULARNO:
- Za nastavnika fizike i hemije upisao se samo jedan brucoš, na fakultetima ima još 17.634 mjesta
- Još jedan albanski robijaš pobjegao iz zatvora na Kosovu
- SDP: SDA zbog egoizma i očaja uskraćuje stotine miliona KM podrške za građane i državu
- Modrić se emotivno oprostio od Vide: ‘Ovo je posebno teško. Bio si primjer na terenu i van njega’
- 10 neočekivanih kombinacija Jennifer Lopez
- Konaković: U stanju sam šoka, ovo što je SDA uradila… zavukli su ruke u džep svih građana BiH
- Tenis na Olimpijskim igrama u Parizu 2024.: Đoković i Alkaraz među najboljim igračima za gledanje | Vijesti sa Olimpijskih igara u Parizu 2024
- Tunel Predejana zatvoren zbog nevremena: Hitno saopšteno “Putevi Srbije” – Vesti